Vizual glazbenog projekta

Vizualni identitet projekta “Apoxyomenos recomposed” Tamare Obrovac, koji spaja glazbu, mitologiju i more

Tamara Obrovac istaknuto je ime hrvatske suvremenosti i značajna izvođačica na svjetskoj jazz sceni. Tamara povezuje istarsku tradiciju i jazz kroz glazbene narative, očaravajući publiku svakim svojim tonom i jedinstvenom interpretacijom emocija.

Njezin glazbeni projekt Apoksiomen rekomponiran, za koji Sonda potpisuje vizualni identitet, proizvod je suradnje Tamare i talijanskog pijanista Stefana Battaglie. Projekt se temelji na skladbama iz Euripidove Trojanke, antiratne drame koja odjekuje potresnim pričama žena koje prolaze kroz posljedice Trojanskog rata, a koju je Tamara Obrovac skladala za balet Apoksiomen u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta. u Zagrebu 2017. Tamarine skladbe aranžirao je i reharmonizirao Stefano Battaglia, a konačan oblik dobile su tijekom zajedničkog rada u Sieni na Accademia musicale Chigiana u jesen 2022., kada su i snimljene. Tekstovi pjesama su na starogrčkom jeziku i temelje se na fragmentima stihova Trojanki koje je za baletnu izvedbu odabrala dramaturginja Lada Kaštelan. Umjetnička vizija projekta inspirirana je Apoksiomenom, brončanim kipom mladog atlete pronađenim u lošinjskom moru, koji u ovom kontekstu pripovijeda metafiziku mora kao grobnice, ali istovremeno i kao izvora i nastavka života.

Vizualni identitet recomposed

Sonda, kojoj je povjeren vizualni izraz ove duboke i isprepletene priče, krenula je na putovanje istraživanja zajedničkog simbolizma “Trojanskih žena” i Apoksiomena. Inspiriran Tamarinim pjesmama, projekt prenosi unutarnji i emocionalni prostor pjesama, gdje more simbolizira granicu između svijeta živih i mrtvih, stvarnog i imaginarnog. U konceptualizaciji vizualnog identiteta korišten je oblik kruga kao temeljni element koji odražava kontinuitet i beskonačnost života. Pritom je kontrast između jasnih i nejasnih dijelova ključan u konceptu, budući da se radi o grafičkom prikazu slojeva mora, gdje su dubine integrirane s mutnim i nejasnim prikazom, a površina donosi oštrinu i jasnoću. Sve ovo ilustrira složenost i nepredvidivost ljudskog putovanja kroz život.

Oblik kruga se koristi kao osnovni element koji odražava kontinuitet i beskonačnost života.

Kontrast između jasnih i nejasnih dijelova ključan je u konceptu, gdje su dubine integrirane s zamućenim i nejasnim prikazom, a površina donosi oštrinu i jasnoću, grafički prikazujući slojeve mora.

Korišten je minimalistički pristup grafici jer su same pjesme gotovo minimalističke u svojoj izražajnosti. U ovoj vizualnoj simfoniji svaki element dizajna usklađen je tako da odzvanja dubokim emocionalnim rezonancijama mora, potičući na razmišljanja o ljudskom iskustvu, gubitku i nužnosti preobrazbe, vječnom kretanju i beskrajnim ciklusima života i umjetnosti, identičnim pokretu morski.

Pogledajte video!